Rad se bavi djelovanjem Ivana Vitića u obnovi i izgradnji povijesne jezgre Zadra nakon razaranja u Drugom svjetskom ratu. Njegova uloga u Zadru je do sada ostala u literaturi tek fragmentarno ...naznačena. Ovaj rad kroz provedeno arhivsko istraživanje pojašnjava njegovo sudjelovanje na natječaju 1953. godine, angažiranje od strane gradski vlasti na izradi regulacije vrlo važnog bloka u samom središtu povijesne jezgre Zadra 1955. godine te analizu izvedenih projekata, autorstvo nad pojedinačnim projektima i veliku arhitektonsku važnost koji ima danas devastirana i zapuštena zgrada ZB III u povijesnoj jezgri Zadra.
Over the last decade, studies on masculinities have become a growing field of scholarship in Argentina. This paper provides a preliminary state of the art and critical account of the latest research ...on the topic. We emphasize the relation of these studies with others on sexual diversity, identifying important ongoing debates and alerting about vacant areas of inquiry. Focusing on an assessment of both fields’ most important contributions, the paper deals with two major sets of disciplines: history, sociology and anthropology on one hand, and literary, cinematographic and cultural studies on the other.
Over the last decade, studies on masculinities have become a growing field of scholarship in Argentina. This paper provides a preliminary state of the art and critical account of the latest research ...on the topic. We emphasize the relation of these studies with others on sexual diversity, identifying important ongoing debates and alerting about vacant areas of inquiry. Focusing on an assessment of both fields' most important contributions, the paper deals with two major sets of disciplines: history, sociology and anthropology on one hand, and literary, cinematographic and cultural studies on the other.
Na temelju raspoloživih izvora i odabrane literature autor donosi neke podatke i
spoznaje o nedovoljno istraženoj crkvenoj i svjetovnoj prošlosti Podgorja u modernom i
suvremenom razdoblju. Podgorje ...je do razvojačenja 1873. i povratka Vojne krajine pod
bansku vlast 1881. bilo podijeljeno između Smiljanske satnije u Ličkoj i Svetojurjevske
satnije u Otočkoj pukovniji,. Samo je Karlobag bio vojni komunitet, kaštelanat i slobodna
luka. Od 1809. do 1813. bilo je Podgorje pod francuskom upravom u sklopu Vojne Hrvatske
kao dijela Ilirskih pokrajina, a zatim opet pod austrijskom (habsburškom) upravom. Domaći
ljudi bili su Hrvati, uglavnom katolici i štokavci. Bili su to siromašni seljaci koji su u doba
Vojne krajine obavljali i vojnu službu. Bavili su se obradom škrte zemlje, uzgojem stoke na
velebitskim obroncima, izradom odjeće i opanaka, sječom stabala za jarbole, ribarenjem,
prosjačenjem i rijetko kakvim obrtom. Žitelji uz more odijevali su se "po gradsku", a oni
u planini "po bunjevačku", kako su 1850. pisali podgorski župnici. Između dvaju svjetskih
ratova većina je Podgoraca još živjela ustaljenim pastoralnim životom prema obrascima
koji su se prenosili s koljena na koljeno. Uvijek u nuždi, više gladni nego siti, oskudijevali
su pitkom vodom, npr. u Cesarici, gdje je 1937. na tisuću stanovnika dolazila jedna šterna.
Razvojno zaostajanje Podgorja za vrijeme monarhističke Jugoslavije nastavilo se poslije
kušnji tijekom Drugoga svjetskog rata kroz dugo stajanje u mjestu za vrijeme socijalističke
Jugoslavije. Dovršetak izgradnje Jadranske magistrale 1965. olakšao je razvoj turizma,
osobito u Karlobagu koji je dobio motel i trajektno pristanište, ali su taj razvoj ometali
nedostatak pitke vode, bacanje smeća u more, divlja gradnja objekata i drugi problemi.
Istodobno je politički život bio pod partijskim monopolom, Katolička crkva odvojena
od države i društveno marginalizirana, a iseljavanje ljudi i pad nataliteta poprimili su
kataklizmičke razmjere. U takvim prilikama Podgorje je dočekalo Domovinski rat i
državno osamostaljenje Republike Hrvatske.
Ze v Slikah iz Italije je razvidna zenska perspektiva, se bolj je o?itna v v pro- znem potopisu Popotni spomini (1884), v katerih je pisateljica znova ozivila po- tovanje po Italiji. Tudi to delo ...uvede navdusenje nad potovanjem, pisateljica pise o nepopisnem veselju, ki jo je bolj kot kdajkoli poprej prevzelo, ko se je odpravila na pot po Italiji. Ob?utek sre?e, da ji je dano potovati, izrazi v delu se nekajkrat in s tem izpri?uje, da zelja po potovanju pri zenskah ni ni? manj mo?na kot pri moskih. Pisatelji?ina zenska perspektiva se razkriva v komentarjih o osebah, ki ji prekri- zajo pot; se posebno ob ve?kratnih beznih sre?anjih z zakonskim parom, mlado, lepo zeno ter bledim in nerazpolozenim mozem, ki se ponavljajo kot vodilni motiv. Cveto?o zeno poimenuje pripovedovalka »poveretta« in na koncu se ji razkrije, da je kontesa, ki se ni poro?ila iz ljubezni. Zensko perspektivo izraza tudi prikaz popo- tne dogodivs?ine, ko se pripovedovalki zazdi, da je v nevarnosti, in vzlikne: »Bog pomozi boje?im zenskam, ki bi utegnile voziti se same v tako nespretno ustvarjeni diligenci!« (peSjak 1884: 614) Zof ka Kveder je v svojih pismih in literarnih besedilih izoblikovala podobo spre- hajalke, ki se svobodno sprehaja po evropskih prestolnicah, opazuje uli?no zivljenje in iz njega ?rpa navdih za literarno ustvarjanje.22 S tem je presegla tradicionalne meje med »moskimi« in »zenskimi« prostori, med urbanimi (tujimi) in ruralnimi (doma?imi) toposi. S tem, ko je za literarno prizoris?e uporabila prestolnico, je v svoja besedila vpisala moderne reprezentacije zenskosti. Najbolj inovativna je prav z ze omenjenim likom sprehajalke, transgresijo lika flâneurja, ki se je izoblikoval v drugi polovici 19. stoletja in utelesal nov na?in zivljenja v modernih mestih, pred- vsem v parizu.23 Ze v ?lanku Praga je krasna pono?i, kadar sije mesec, sem opozorila na pisatelji?ina pisma Ivanu Cankarju, v katerih je belezila sprehode po Pragi, tako podnevi kot pono?i. Pisala mu je o tem, kako se v?asih pono?i izmuzne iz kavarne, da lahko sama pohaja po mestu, kako se ji velikokrat kdo pridruzi, kako v preprostih ljudeh vzbudi zeljo po pripovedovanju. Zof ka Kveder v tem pismu nastopa hkrati kot sprehajalka in kot mimoido?a, saj njen pogled prestreze moski, ki se prav tako kot ona pono?i sprehaja po praskih ulicah. Toda od svojih predhodnic se ni razlikovala le po tem, da je sama pohajala naokrog pono?i, ampak predvsem po tem, da ni ve?, kakor Baudelairova »passante« mol?e?a, skrivnostna figura, ampak vedra pripovedovalka zgodb, ki vzbudi celo v grobem ali zdolgo?asenem spremljevalcu zeljo po pripovedo- vanju (mihurKo PoniZ 2007: 52). Lik sprehajalke je pisateljica prikazala predvsem v nemskih besedilih: v kratki pripovedi Ich und meine Ziele (1899) pise o tem, kako jo sprehod po bernskih ulicah inspirira za literarno ustvarjanje, sprehajanje je, ?e upo- rabimo sintagmo angleske raziskovalke lika flâneurja, mobilno ustvarjanje ( BoWlBy 1992: 28). Na podoben na?in je Zof ka Kveder dozivljala tudi bavarsko prestolnico München, ki jo je bralcem Agramer Tagblatt predstavila s svojim dozivljanjem mesta in ne z dokumentiranjem znamenitosti v njem.
Članek analizira razkroj identitete in razdrobitev pripovednega glasa v romanu Na slepo Claudia Magrisa (2005). Tržaški pisatelj prek metafore plovbe raziskuje razne vidike problematike ...pripovedovanja, zlasti avtobiografske pripovedi. Razmišlja tudi o mnogoteri identiteti sodobnega jaza in o uničujoči sili zgodovine, katere opresija se nadaljuje tudi v nedavnih obdobjih. Številne problematike, s katerimi se ukvarja roman, povezuje stalna navzočnost argonavtskega mita, ki se uresničuje prek mnogih intertekstualnih navezav na Argonavte Apolonija Rodoškega in na Orfične Argonavte, pri čemer naslov slednjega vira v besedilu ni ekspliciran, v nasprotju z naslovom helenistične pesnitve.
